Obrazloženje žirija za 2018.
Obrazloženje nagrade „Radoje Tatić“, za najbolјi prevod sa španskog i portugalskog jezika u oblastima poezije, proze i eseja u 2018....
Obrazloženje nagrade „Radoje Tatić“, za najbolјi prevod sa španskog i portugalskog jezika u oblastima poezije, proze i eseja u 2018. godini.
Ove godine nagradu dodelјujemo osmi put, a dosadašnji dobitnici su Aleksandra Mančić i Radivoje Konstantinović, Marina Ljujić, Bilјana Isailović, Jasmina Nešković, Gordana Ćirjanić, Tamina Šop i Ana Kuzmanović Jovanović, i Dušan Vejnović.
Kao i prethodnih godina, žiri ponovo skreće pažnju javnosti na „izletnički“ pristup prevođenju koji je sve prisutniji na našoj prevodilačkoj i izdavačkoj sceni, a naročito kada je u pitanju poezija. Prevodilac je pre svega čitalac a tek onda pisac i u procesu čitanja mora zauzeti stav prema tekstu - i tu nastaje problem. Prevodi koje je žiri imao na raspolaganju jasno govore da većina njihovih autora nisu ni dobri čitaoci ni dobri pisci odnosno prevodioci. Odsustvo odnosa i poštovanja prema originalu, mentalna lenjost i izdavački bič koji ih sprečavaju da zagrebu ispod površine i posvete se onome što čitaju, tumače odnosno prevode govori o sve dublјem sunovratu jedne profesije koja postaje izletnička oaza za takozvane lјubitelјe prevođenja. I ovoga puta apelujemo pre svega na izdavače da se ozbilјnije posvete negovanju jezika i kvaliteta umesto brzine i kvantiteta. Mnogo je bilo značajnih naslova koji su nosili pečat površnog prevoda i to je nenadoknadiva šteta kako autorima tako i čitaocima.
Na osnovu statuta Fonda Radoje Tatić, žiri u sastavu Jasmina Nešković, Maja Andrijević, Dušan Vejnović, Elizabet Vasilјević (predsednica) i Ivan Milenković (predstavnik Fonda), posle 4 meseca rada i pročitanih preko 30 knjiga proze i poezije koje su izdavači dostavili, na sednici održanoj 26. septembra 2018. godine doneo je odluku da se nagrada „Radoje Tatić“ za najbolјi prevod sa španskog i portugalskog jezika u oblasti poezije, proze i eseja, za 2016. i 2017. godinu, dodeli Biljani Isailović za prevod sa španskog zbirke poezije Rime Gustava Adolfa Bekera u izdanju izdavačke kuće Treći trg iz Beograda (2017). Pored nagrađenog prevoda, u najužem izboru bio je i izvanredan prevod sa portugalskog romana Žozea Luisa Peišota Livro u prevodu Dejana Tiaga Stankovića (Kontrast, 2017).
Žiri je većinom glasova odlučio da nagradu dodeli prevodu koji je preduslov i potku imao u kvalitetu i značaju Bekerovog dela Rime i njegovoj jasnoj ideji i sigurnom stilu koji je autora postavio na književni kolosek najvećih imena španske i svetske književnosti. Beker je pesnik 19. veka, poklonik andaluzijske narodne poezije koja je značajno uticala na njegov stil i ličnu poetiku. Porede ga sa Hajneom i Leopardijem. Između neoklasicizma i romantizma, učinio je upitnim sve principe svrstavanja u bilo koji pravac i ostao samosvojan i izvan kanonskih klasifikacija. Romantizam je gust, lepljiv i težak u izrazu ali ga je Beker doneo u nekom potpuno drugačijem, naprednom vidu, i njegova poezija odiše prozirnošću i lakoćom koja nije svojstvena romantičarima. Bio je ispred svog vremena. Rafael Montesinos, čuveni španski pesnik 20. veka, smatra ga nesumnjivim začetnikom poetske modernosti španske književnosti.
Biljana Isailović je u prevodu Rima iskreno, s magičnim dodirom Zvezdarske šume i tišine letnjih noći uspela da se prenese u jedan svet krajnje nepristupačan običnim ljudima, svet mašte i vizija koje su ispred svog vremena kao što je Beker bio ispred i izvan svog „kanonskog“ vremena. Ali nisu samo tananost Bekerove poezije i istančanost njenog prevoda pridoneli ovoj odluci. Biljana Isailović je tokom ove dve godine prevela nekoliko značajnih naslova iz različitih žanrova kao što su: zbirka priča Giljerma Arijage, Retorno 201, Partizanska knjiga, Kikinda, 2017; Čarobna lampa, Valje-Inklana, Clio, Beograd, 2017, užitak u mistici ali pre svega užitak da čitamo najbolju špansku prozu od Keveda; Havijer Serkas, Salaminski vojnici, Arhipelag 2017, velika priča o Španskom građanskom ratu. Od poezije, proze do filozofskih promišljanja, Biljana Isailović je poslednje dve godine podarila našem društvu prevode dela neprocenjive vrednosti za razumevanje ljudske duše, poretka i promišljanje suštinskih pitanja i tema sociološke misli ovoga veka.
San je život, grozničav san koji traje tren; kada se iz njega probudimo, vidimo da sve je taština puka i dim...
Svoje snove Beker je nazivao divljom decom svoje mašte koja čekaju da ga njegovo umeće obuče rečima da mogu da se pojave na pozornici sveta... Biljana Isailović je njegovu divlju decu obukla najtananijom tkaninom od reči i podarila im novi život u novom ruhu...
Rekao je, govoreći o svojim stihovima, i Biljana mu je ispunila želju: „Si morir es dormir ako umreti znači spavati, želim da zaspim u miru u noći svoje smrti, da mi ne dođete u noćnoj mori i prokunete me što sam vas osudio na zaborav pre nego što ste se rodili. Pa hajde, uđite u svet u kojem ste stvoreni, i ostanite u njemu kao eho duše koja je prošla kroz Zemlju sa svojom radošću i svojom tugom, svojim nadama i svojim snovima. Možda ću uskoro morati da spakujem svoj prtljag i krenem na veliko putovanje. Duša u svakom trenutku može da se odvoji od materijalnog i izdigne u čistija carstva. Kada se to dogodi, ja ne želim da sa sobom nosim šareni prtljag cirkuskog klovna, kovčeg od šljokica i tepihe koje je moja mašta nagomilala u potkrovlju mog mozga.“ Juni, 1868.