Obrazloženje žirija za 2018.
Obrazloženje nagrade „Radoje Tatić“, za najbolјi prevod sa španskog i portugalskog jezika u oblastima poezije, proze i eseja u 2018....
Obrazloženje nagrade „Radoje Tatić“, za najbolji prevod sa španskog i portugalskog jezika u oblastima poezije, proze i eseja u 2016. godini.
Dragi prijatelji i gosti, ove godine nagradu dodeljujemo sedmi put, a dosadašnji dobitnici su Aleksandra Mančić i Radivoje Konstantinović, Marina Ljujić, Biljana Isailović, Jasmina Nešković, Gordana Ćirjanić, Tamina Šop i Ana Kuzmanović Jovanović.
Kao i prethodnih godina, žiri ponovo skreće pažnju javnosti na „izletnički“ pristup prevođenju koji je sve prisutniji na našoj prevodilačkoj i izdavačkoj sceni, a naročito kada je u pitanju poezija. Prevodilac je pre svega čitalac a tek onda pisac i u procesu čitanja mora zauzeti stav prema tekstu - i tu nastaje problem. Prevodi koje je žiri imao na raspolaganju jasno govore da većina njihovih autora nisu ni dobri čitaoci ni dobri pisci odnosno prevodioci. Odsustvo odnosa i poštovanja prema originalu, mentalna lenjost i izdavački bič koji ih sprečavaju da zagrebu ispod površine i posvete se onome što čitaju, tumače odnosno prevode govori o degradiranju jedne profesije koja postaje izletnička oaza za takozvane ljubitelje prevođenja. I ovoga puta apelujemo pre svega na izdavače da se ozbiljnije posvete negovanju jezika i kvaliteta umesto brzine i kvantiteta.
Na osnovu statuta Fonda Radoje Tatić, žiri u sastavu Jasmina Nešković, Maja Andrijević, Ana Kuzmanović Jovanović, Elizabet Vasiljević (predsednica) i Ivan Milenković (predstavnik Fonda), posle 2 meseca rada i pročitanih preko 20 knjiga proze i poezije koje su izdavači dostavili, na sednici održanoj 27. maja 2016. godine doneo je odluku da se nagrada „Radoje Tatić“ za najbolji prevod sa španskog i portugalskog jezika u oblasti poezije, proze i eseja, za 2014. i 2015. godinu, dodeli Dušanu Vejnoviću za prevod romana Amajlija Roberta Bolanja u izdanju izdavačkog preduzeća Lom iz Beograda (2015). Pored nagrađenog prevoda, u najužem izboru bio je i odličan prevod sa portugalskog romana Afonsa Kruza Kokoškina lutka u prevodu Vesne Vidaković.
Žiri se odlučio da nagradu dodeli prevodu koji je preduslov i potku imao u kvalitetu Bolanjovog dela Amajlija, u njegovoj jasnoj ideji i sigurnom stilu koji je autora postavio na književni kolosek velikih imena španske i latinoameričke književnosti. Dušan Vejnović je uspeo da verno, bez suvišnih poetskih zaletanja i bez uočljivih nedostataka prevede u srpski jezički izraz Bolanjov smiren i svedeni stil. Prevodilac je na onim mestima na kojima se jezici po svojoj prirodi semantički odvajaju pravio sigurne i kvalitetne izbore. Može se primetiti da je njegovo poznavanje jezika plod rada i u drugim književnim oblastima, što je svakako samo doprinelo opravdanosti njegovih prevodilačkih rešenja. Nadamo se da će ova nagrada Dušanu Vejnoviću biti podstrek za dug i plodan prevodilački rad.
I na kraju, ne smemo nikako zaboraviti one prevodioce koji su svojom nenametljivom akribijom ili jezičkom razbarušćenošću utrli put novim, mladim generacijama. Jedna od njih je i naša Marina Ljujić koja nam je, zahvaljujući svom obrazovanju, pregalaštvu i nepogrešivom osećaju za najtananije jezičke finese, velikodušno podarila neke od najlepših prevoda na srpski jezik. A te osobine, tananost, posvećenost, velikodušnost, krasile su je i kao osobu. Nadamo se da će novi naraštaji prevodilaca umeti da cene i prepoznaju nemerljivi doprinos njene nenametljive i pouzdane ruke koja joj između ostalog 2006. godine donela i nagradu „Radoje Tatić“. Ova dva vrsna prevodioca svakako će ostati zauvek povezana sa svima koji tek dolaze, jer oni su kao one Raičkovićeve niti što vezuju nerođene s mrtvima.