Obrazloženje žirija za 2018.
Obrazloženje nagrade „Radoje Tatić“, za najbolјi prevod sa španskog i portugalskog jezika u oblastima poezije, proze i eseja u 2018....
Obrazloženje odluke Žirija za prevodilačku Nagradu „Radoje Tatić", 2006. godine
Žiri Nagrade „Radoje Tatić" imao je zadovoljstvo da se pred njim nađe veliki broj vrednih i valjano prevedenih dela, u nešto većem broju sa španskog, i nešto manjem sa portugalskog jezika, objavljenih u periodu od 2004. do 2006. godine. U tom periodu, koji se podudario sa obeležavanjem godišnjice Servantesa u celom svetu, na srpskom jeziku smo dobili neuobičajeni broj španskih klasika: pored novog, izvanrednog prevoda Don Kihota koji je u ovom slučaju izvan konkurencije, jer je njegov prevodilac, Aleksandra Mančić, član našeg žirija, tu su nezaobilazna dela Selestina Fernanda de Rohasa, Kevedovi Snovi, Klarinova Regenta, kao i dela Pija Barohe, Asorina, Blaska Ibanjesa, Ramona Gomesa de la Serne. Ovaj žiri, u ime Fonda «Radoje Tatić», poziva prevodioce i izdavače da nastave taj posao koji znači popunjavanje kolosalnih praznina u našem znanju o španskoj književnosti minulih vekova. U tom smislu želimo posebno da izdvojimo prevodilački rad Biljane Bukvić koja je u poslednje dve godine objavila nekoliko prevoda među kojima se naročito ističe prevod romana Pija Barohe Potraga (Klio, Beograd, 2004). S druge strane, prevodioci sa španskog i portugalskog ponudili su nam i izuzetna dela španskih i latinoameričkih savremenika poput Žorža Amada, Marija Vargasa Ljose, Gonsala Torentea Baljestera, Manuela Vaskesa Montalbana, pesnika Karlosa Drumonda de Andradea.
Nakon uvida u 40 ponuđenih dela i takozvanog čitanja s olovkom, žiri je među osam veoma dobrih prevoda jednoglasno izdvojio dva nesvakidašnje uspešna: prevod Šatre čudesa Žorža Amada, sa portugalskog, iz pera Jasmine Nešković (SKZ, Beograd, 2005) i prevod Snova Fransiska de Keveda, sa španskog, iz pera Marine Ljujić (Draganić, Beograd, 2006). Ova dva dela izdvajaju se po zahtevima koje stavljaju pred prevodioca, kao i po izvanrednom umeću koje su oba prevodioca u njima pokazala. Našli smo se pred dva različita prevodilačka postupka, ali i dva majstorski obavljena prevodilačka zadatka. Odlučiti se između ta dva prevoda bilo je veoma teško. Pri donošenju odluke, bili smo prinuđeni da vodimo računa i o najmanjim tančinama u prevedenim tekstovima.
Marina Ljujić, prevodilac sa španskog i portugalskog, uradila je svoj prevod sa posvećenošću, uživanjem, minucioznošću i oduševljenjem koji se ogledaju kako u samom tekstu prevoda, tako i u njenim komentarima uz prevedeni tekst. U prevodu Kevedovog dela Snovi, u kojem možda najviše dolazi do izražaja piščevo izuzetno bogato i višestrano književno obrazovanje, prevodilac je izvanredno preneo na srpski Kevedovu naraciju, satkanu od dijaloga među mrtvima, humanističkih kolokvijuma, komedije, beseda i asketskih rasprava, kao i Kevedov stil, koji počiva na svedenosti izraza i slojevitosti značenja. Marina Ljujić je zadatak prevodioca obavila besprekorno, a uz to i propratila tekst veoma bogatim i brižljivo urađenim komentarima.
Žiri je radio u sastavu: Živojin-Bata Kara-Pešić, Aleksandra Mančić, Ivan Milenković i Gordana Ćirjanić (predsednik). Na sastanku održanom 7. juna 2006. jednoglasno je odlučio da Nagradu „Radoje Tatić" dodeli Marini Ljujić za prevod Snova Fransiska de Keveda.
U Beogradu, 7. juna 2006. godine